U knjizi je sistematski prikazan razvoj misli o upravljanju okolišem na razini organizacije UN, te po grupama zemalja. Poseban dio knjige posvećen je sustavima upravljanja okolišem u RH gdje se detaljno obrađuju institucije, pravo i politika okoliša. Dana su rješenja procesnog pristupa upravljanja okoliše, te poruke što bi trebalo činiti na planu ostvarenja principa održivog razvoja.
PREDGOVOR KNJIGE
U ovoj knjizi je riječ o upravljanju problemima koji nas dnevno okružuju, a mi kao da ih ne želimo primijetiti, a još manje se želimo njima baviti. Zašto? Kad bih znao odgovor vjerojatno bih pisao drugu knjigu. Jasno je da je riječ je o politici upravljanja kvalitetom okoliša i tu je kraj - sve drugo nije jasno. Tu kvalitetu, ma što pod njom razumijevali, svi želimo. Ljutimo se ako na ulici ili u zelenilu ima smeća i otpada, ako nešto smrdi tamo gdje smo namjeravali provesti dio dana, ako je zagušljivo tamo gdje se nalazimo, ako nismo sigurni koliko će nam neko voće ili povrće štetiti zdravlju, ako moramo kupiti prerađenu vodu za piće a ne smijemo piti prirodnu - izvorsku. I tako se ljutimo za sve što bi nas moglo ugroziti pa makar to bila bezazlena buka susjedova motora koji je jednog poslijepodneva odlučio napraviti klupu za odmor u zelenilu pored kuće. Za pravo čudo ne ljutimo se što nismo educirani o problemima okoliša, što profesori na fakultetima gdje se izučavaju javne politike smatraju da nije društveni problem ako se u toku studija ne izučava politika okoliša i sustavi upravljanja okolišem, što nam djeca u školi o tome vrlo malo uče, a ekološkog odgoja skoro da i nema. Kao vrhunac svega ne ljutimo se što nemamo uređena odlagališta otpada, što ne znamo kamo ide otpad iz naših domova i organizacija gdje radimo i od kojih živimo, ne ljutimo se zašto se ne smijemo kupati u našim rijekama, zašto ne smijemo jesti ribu iz njih, pa ne, ljutimo se ni na one koji nam prodaju jeftinu i skupu elektroniku a ne daju rješenja gdje to odbaciti nakon uporabe. Na kraju ne ljutimo se ni na one koji su doveli do poremećaja klime na Planeti Zemlji. Zašto se mi zapravo ljutimo na sitnice, a ne ljutimo se na postojanje temeljnih problema upravljanja okolišem vjerojatno će dati odgovore generacije koje dolaze – ali samo ako im to omogućimo.
Doduše, mi smo u Hrvaskoj na do sada u svijetu nepoznat način smanjili štetne emisije u zrak, vodu i tlo. Jednostavno smo u posljednjih petnaestak godina uništili brojne proizvodne kapacitete i jedan je problem «riješen». Ako zanemarimo sve posljedice takvog ponašanja da li bi trebalo razmisliti o dekomisiji tih zatvorenih tvornica i proizvodnih postrojenja te ogromnim količinama otpada koji se za to stanje veže. Očito se pravimo da ne vidimo objektivnu stvarnost iako je svi sa strane jako dobro vide.
Uvjeren sam da je malo ljudi u Europi pa i u drugim razvijenim i srednje razvijenim zemljama svijeta koje se slično ponašaju. Kod nas kao da je društveno neprihvatljivo baviti se sa onim što bi dugoročno moglo donijeti boljitak. Na stvari se gleda tako, osim u formalnom dijelu, kao da nas nije briga što će biti sutra samo ako nam je dobro danas. To je stanje zabrinjavajuće.
Dnevno se piše i govori o politici školstva i obrazovanja, sporta, zdravstvene zaštite, socijalne zaštite, i drugim javnim društvenim potrebama, a o problemima okoliša kao da se nema što pisati. Zašto?
Knjiga je tako koncipirana da čitatelju, na vrlo koncizan način ne ulazeći u pojedinosti, dade sliku što se sve činilo i čini u politikama okoliša na razini organizacije UN, postindustrijskih zemalja, EU, RF, siromašnih zemalja i kod nas. Namjera mi je bila, što nije bilo lako ostvariti, da se naglasi sukladnost politički proklamiranog stanja u upravljanju okolišem i stvarnog stanja u svagdašnjem životu - praksi.
Pored osobne želje da se s ovakvim radovima pokrenu inicijative za istinsko upravljanje kvalitetom okoliša bez čega nema kvalitete življenja kojoj svi stremimo, nadam se da će moji studenti imati priliku da ovu knjigu pročitaju, bar kao širu literaturu, tijekom studija na kojima izučavaju javne politike.
Ova knjiga je nastala zahvaljujući svesrdnoj izravnoj pomoći i podršci mojih kolegica, kolega i prijatelja koji se bave upravljanjem okoliša educirajući menadžere i stručnjake za upravljanje okolišem preko tvrtke Oskar d.o.o. iz Zagreba te partnerskih tvrtki instituta YARIPK iz Yaroslavla – Rusija i ROS KAR Sarajevo.
Zahvaljujem i svima onima koji su mi davali moralnu podršku i nisu dozvolili da odustanem od pisanja ove knjige.
Marko Bešker
UVOD
Politika okoliša ili što bi bio vjerodostojniji naziv politika upravljanja kvalitetom okoliša je put koji vodi promjeni načina života ljudi, a suština je u integriranju mišljenja o kvaliteti okoliša u javne politike koje određuju i samu politiku okoliša. Zašto se treba baviti politikom okoliša često je pitanje na koje se pokušava dati prihvatljiv odgovor. To nije lako jer su vrlo različiti interesi onih koji zagovaraju druge politike koje su u suprotnosti s politikom okoliša - održivog razvoja i činjenicama koje mnogi ne žele shvatiti da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti nego se jednostavno preoblikuje i seli u druge dijelove Planete Zemlje (našeg EKO sustava). Industrijalci, a i mnoge vlade koje su interesno vezane za njih trošak smanjivanja i sprečavanja negativnih učinaka njihove proizvodnje i proizvoda vješto prenose na one koji zagovaraju održivi razvoj i traže da se upravlja sa svim rizicima ugrožavanja okoliša.
Poznate su činjenice da su glad, pothranjenost, bolest, apatija, nezaposlenost i siromaštvo u zemljama trećeg svijeta uvelike posljedica nemoći domaćih vlada i loših politika okoliša bogatih koji nemilosrdno eksploatiraju domicilna bogatstva ne vodeći računa o njihovom održivom razvoju. Kako objasniti činjenicu da Sjeverna Amerika čini samo 5% svjetskog stanovništva, a troši jednu trećinu sveukupnih izvora Zemlje. Jasno je da ti izvori nisu samo s američkog područja, oni su uglavnom iz zemalja trećeg svijeta gdje se u praksi ne provodi politika održivog razvoja. Vlade i korporacije bogatih zemalja do savršenstva su razradile instrumente pružanja pomoći u razvoju siromašnih zemlja, tako da se više novca vraća iz siromašnih k bogatim nego obrnuto. Dugovi siromašnih prema bogatima blokiraju realizaciju bilo kakve politike održivog razvoja u njihovim zemljama jer je osnovna politika kojom se vlade tih zemalja bave politika golog opstanka vlastitog stanovništva. Zaboravlja se činjenica da će ti obespravljeni biti primorani da krenu u ratove – revolucije i suvremeni terorizam jer više nemaju što izgubiti, a tada će, bojati se je, i bogati, a posebno moderni eksploatatori, snositi strašne konzekvence.
Bogati, a posebno oni čije bogatstvo počiva na eksploataciji drugih, nemaju ni malo mudrosti koja bi vodila ideji da se život treba nastaviti i u dalekoj budućnosti stvarajući uvjete da se bogatstva mogu koristiti u svim područjima Svijeta i kod svih naroda i nacija sve dok Planeta Zemlja postoji. Oni su opsjednuti trenutačnim uživanjima i moći ne vodeći računa o tome da se sve što je u suprotnosti s prirodom vraća kao bumerang i kažnjava.
Što to, u ovom svijetu, trebaju obespravljeni? Za sada ne mnogo, samo, ljubav i nježnost, hranu odjeću i dom, zdravlje i naobrazbu, prijateljstvo, zdrav okoliš, ljudska prava, slobode i pravo na opstanak te rad prema vlastitom izboru. Očito je da ne traže mnogo da bi i oni postali sretni i zadovoljni. Bogat, a posebno oni čije bogatstvo počiva na eksploataciji drugih i im to onemogućavaju jer ne žele shvatiti poruku održivog razvoja.
Prikrivaju se činjenice da danas u neusmjerenoj i ekološki ne opravdanoj proizvodnji «više» znači «manje» to jest povećanjem potrošnje roba raste onečišćenje našeg okoliša i nas samih. Podsjetimo se samo «eksplozije» potrošnje elektroničkih naprava (kompjutera, mobitela i sl.) gdje je proizvođačima jedina briga proizvesti i prodati uređaj. Kuda sa njime nakon prestanka uporabe što to mi ostavljamo u nasljeđe generacijama koje dolaze? Ili još tragičnije. Što s dekomisijom atomskih elektrana, sve je to tu – nije daleko. Američki Indijanac Russel Means 1980. u govoru na skupu Black Hills Alliance Survival Gathering komentirajući odnos Europljana uključujući i doseljene Amerikance prema prirodi i okolišu kaže «Cijela se europska tradicija, uključujući marksizam, urotila da prkosi prirodnom poretku stvari. Majka Zemlja je zloupotrebljena, moć je zloupotrebljena, a to ne može vječito trajati. Nijedna teorija ne može promijeniti tu jednostavnu činjenicu. Majka Zemlja će se osvetiti, čitav će se okoliš osvetiti, a zlostavljači će biti uklonjeni. Stvari se vraćaju na početak. Tamo gdje je počelo. To je revolucija.»
Sve rečeno traži odgovor na pitanje, što je danas osnovna misija suvremene politike okoliša? Odgovor je jednostavan, ali provođenje je veoma složeno. Misija suvremene politike okoliša je sprečavanje svega onoga što će ljudskim činjenjem ili ne činjenjem pogoršavati budućnost sadašnjih i novih generacija u korištenju prirode radi preživljavanja u njoj. Ljudska pohlepa će još dugo pronalaziti uporišta u drugim politikama kako bi se opravdala sva loša činjenja prema majci prirodi pa makar nam je budućnost neizvjesna. Reprodukcija rizika ugrožavanja ljudskog roda neometano raste.
Na kraju uvoda treba naglasiti da otpad truje zrak, vodu, tlo i živa bića, a od toga najviše stradaju najsiromašniji ljudi jer bogati još uvijek pronalaze načine svoje zaštite. Dokle?
SADRŽAJ
PREDGOVOR 6
UVOD 8
EKOLOGIJA, OKOLIŠ, POLITIKA OKOLIŠA 10
Pojam ekologije, okoliša i politike okoliša (ekološke politike) 11
Nastanak i razvoj politika okoliša- međunarodne aktivnosti 12
Zanos i nada sedamdesetih dvadesetog stoljeća 16
Utjecaj javnosti na razvoj politika okoliša 20
POLITIKA OKOLIŠA OSNOVNI STRUKTURNI ELEMENT SUSTAVA UPRAVLJANJA OKOLIŠEM 24
Sustavi upravljanja okolišem 25
Procesna orijentacija sustava upravljanja okolišem 26
Upravljanja rizicima okoliša-neizostavan dio sustava i politike okoliša 30
POLITIKA OKOLIŠA U POSTINDUSTRIJSKIM ZEMLJAMA 32
Tko su postindustrijski zemlje? 33
Stanje okoliša i razvoj svijesti o kvaliteti okoliša 33
Demografski učinci na okoliš 34
Ekonomske i tehnološke promjena uvjet su opstanka 35
Godina 35
Okoliš i globalizacija tržišta 36
Politike okoliša i njihova suština 36
Interesne skupine za okoliš i njihova fizionomija 37
Dvanaest poruka 38
POLITIKA OKOLIŠA U EUROPSKOJ UNIJI 39
Institucije i politike okoliša u EU 40
Što je posebno aktualno u provođenju politike okoliša EU 42
Eco- inovacije put do ekološke učinkovitosti 43
Trendovi i područja prioriteta 43
Klimatske promjene 43
Bio-raznolikost 43
Okoliš i zdravlje 44
Održiva upotreba prirodnih bogatstava 44
Upravljanje otpadom 44
Programi i njihova implementacija 44
Politika okoliša i vanjska politika EU 46
POLITIKA OKOLIŠA U RUSKOJ FEDERACIJI 47
Institucije politike okoliša u RF 48
Ministarstvo prirodnih resursa 48
Ovlasti Ministarstva 49
Kolegij Ministarstva 49
Federalna služba za ekološki, tehnološki i nuklearni nadzor 49
Federalna agencija za iskorištavanje njedara zemlje 51
Federalna agencija šumskog gospodarstva 52
Federalna služba nadzora u području iskorištavanja prirode 52
Doktrina i politika okoliša u Rusiji 54
Ekološka doktrina 54
Strateški ciljevi, zadaci i principi politike okoliša 54
Temeljno ekološka zakonodavstvo 56
Realiziranje Ekološke doktrine i politike 57
Federalni namjenski program 57
Informiranje o problemima okoliša 59
Ekološko obrazovanje i prosvjećivanje 59
Očuvanje biološke raznolikosti 60
Regionalni organa i očuvanju okoliša 61
Struktura organizacija koje se programski bave zaštitom prirode i okoliša vidi se iz slijedeće sheme. 61
POLITIKA OKOLIŠA SIROMAŠNIH ZEMALJA 62
Što je siromaštvo i tko su siromašne zemlje? 63
Siromaštvo i održivi razvoj 64
Politika okoliša siromašnih zemalja 65
Subvencije za okoliš i oprost duga 66
Primjena normi i zakona 68
POLITIKA OKOLIŠA U HRVATSKOJ 70
Institucije i politike okoliša u HR 71
Deklaracija o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj 72
Vizija upravljanja okolišem 73
Nacionalna strategija zaštite okoliša RH 74
Mjerila za ostvarivanje strategijskih ciljeva upravljanja okolišem 77
Politika upravljanja okolišem 77
Ciljevi upravljanja okolišem 78
Planovi realizacije ciljeva 79
Projekti u području upravljanja okolišem u RH 81
MEĐUNARODNE KONVENCIJE I PROTOKOLI I MEĐUNARODNO PRAVO OKOLIŠA 84
Uvod 85
Voda 85
Priroda 86
Da li ima osnova govoriti o međunarodnom pravu okoliša? 87
TRIJADA (TRIO) CILJEVA 88
Zaštita atmosfere, hidrosfera, litosfere i svih oblika života 88
Otklanjanje i zabrana svih negativnih djelovanja čovjeka 88
TRIJADA (TRIO) OBJEKATA 88
Uređeni pogoni, transport, reciklaža 88
Materijali, emisije, zračenje 88
Odlagališta, površine, otpad, smeće 88
TRIJADA (TRIO) PRINCIPA 88
Principi zbrinjavanja 88
Principi kooperacije 88
Principi uzročnosti 88
TRIJADA (TRIO) MJERA 88
Savjetodavne mjere: 88
preporuke, smjernice 88
Mjere obveza: 88
prekršajne, krivične 88
NORME I SMJERNICE KAO OSNOVA UPRAVLJANJA I POLITIKE OKOLIŠA 89
Razlozi pojave normi upravljanja okolišem 90
Osnove i zakonitosti normi ISO 14000 ff 91
Norma BS 7750 i EMAS kao prethodnica normi ISO 14001 92
PRAVO OKOLIŠA U HRVATSKOJ 94
Pojam 95
Pravo okoliša kao instrument realizacije politike okoliša 95
Karakteristike prava okoliša 95
Javno-pravna tijela u RH i njihove zadaće u okolišu 96
Temeljni zakoni u vezi zaštite prirode i okoliša 99
Zakon o zaštiti okoliša 99
Raspodjela nadležnosti za zaštitu okoliša 99
Osnovna načela zaštite okoliša 99
Zakon o zaštiti prirode 101
Zakon o zaštiti zraka 103
Zakon o otpadu 105
Zakon o prostornom uređenju 106
Odnos legalnog i moralnog u upravljanju okolišem 107
POLITIKA OKOLIŠA I AUDIT STANJA OKOLIŠA 109
Što je audit okoliša i zašto ga treba provoditi? 109
Audit politike okoliša, ciljeva okoliša, sustava upravljanja okolišem, poslovnih procesa i sustava informiranja 110
Planiranje i programiranje audita garancija sistematičnosti 111
Priprema i provedba audit i uloga najvišeg rukovodstva 111
Ocjenjivanje sustava upravljanja okolišem od strane najvišeg rukovodstva organizacije 111
ZAKLJUČAK 113
Narudžbenica za knjige Mala enciklopedija kvalitete (49.55 kB)
