Svako živo biće, svaki sustav i svako događanje mora proći bolno i neizvjesno razdoblje dječjih bolesti. OSKAR je to razdoblje prošao u malo ili nimalo obećavajući okolnostima: s jedne strane, društvena situacija je bila vrlo teška, budućnost (bar što se tiče znanosti i obrazovanja) neizvjesna, a novčani tokovi uvelike presahnuli, a s druge – osnivači su manje-više bili bez stalnoga posla i iole ozbiljnijeg izvora zarade. To je značilo – ili se snaći ili dići ruke od svega. Pritom se mora napomenuti kako je trio bio i prostorno razdvojen: jedan član je bio u Zagrebu, drugi u Kutini, a treći u Beču. Doduše, to je, barem što se Beča tiče, bila dobra veza s tijekovima znanja i događanjima u Europi. Istodobno, i prva novčana pomoć OSKAR-u došla je iz Austrije.
I tako su prve prave akcije krenule s angažiranjem stručnjaka i iskustava iz suvremenog menadžmenta iz Beča: u prostorijama Hrvatskog društva daktilografa i stenografa austrijski su stručnjaci održali predavanje o suvremenom vođenju projekata (PM), koje je u hrvatskim poduzećima bila malo poznato. Nakon toga, započelo se s pravim vatrometom otvorenih predavanja i kraćih seminara, koje su na početku uglavnom držali sami osnivači. Međutim, dugogodišnja reputacija i veze s nizom istaknutih predavača i stručnjaka, rezultirala je i s odzivom gospodarstva i drugih zainteresiranih tako da su se počele stvarati i prve, makar i sasvim neznatne, materijalne i financijske osnove za daljnji rad.
Kao lijepa ilustracija šetanja kroz tadašnje teme, ovdje su navedeni neki od naslova:
- upravljanje kvalitetom softvera,
- suvremeno vođenje projekata,
- komuniciranje u funkciji prodaje,
- seminar za tajnice,
- zaštita i sigurnost u poduzeću i sl.
Predavanja su bila u obliku otvorenih seminara u Zagrebu, Selcima, Opatiji, Tuheljskim Toplicama i na mnogim drugim lokacijama.
Osim osnivača tima, kao predavači su se pojavljivali i profesor Velimir Srića, doktorica Vesna Dušak, profesor Zvonarević, doktor Krakar i mnogi drugi.
Međutim, sve skupa bilo je na mahove, s dugim stankama i vrlo često s neznatnim ili nikakvim dobitkom.
Praktično svi prijatelji i znanci su u to vrijeme proricali OSKAR-u jadnu ili nikakvu budućnost. Jedan od doajena firme, gospodin Drago Mašić, čak je u više navrata izjavio kako za svoju ispomoć u knjigovodstvu ne želi nikakvu novčanu naknadu. Po njemu, kako uzimati nešto od nekoga kad i on sam jedva sastavlja kraj s krajem i „tako i tako će se sve samo od sebe brzo ugasiti“.
Tome treba dodati i činjenicu kako OSKAR nije mogao prehraniti ni svoje vlastite vlasnike koji su veći dio vremena egzistenciju morali održavati radeći svugdje, a samo ne u vlastitoj tvrtki.
Ipak, razdoblje rada, dok se OSKAR nalazio u Bulićevoj ulici, svakako je važno i nezaboravno. Upravo tu su se kovali najsmioniji planovi i sanjali „financijski uspjesi“ koji danas izgledaju, blago rečeno, smiješni.
